Kako izmisliti povijest

Poema[1] Marije Dejanović pod naslovom Kako izmisliti povijest u izdanju The Wastelanda pjesnički je iskazan pogled na suvremenu civilizaciju.

Tematski okviri poeme su odnosi kolektivnog i osobnog, te odnosi individue i zajednice, srazovi osobnog iskustva i društvenog konteksta, nerijetko definiranog tehnologijom.

Na to se nadovezuje i specifična forma u kojoj će poema biti izdana. Ona će izaći kao digitalni tekst programiran poput videoigre, u kojemu će čitatelj na mjestima moći odgovarati na postojeće stihove različitim ponuđenim stihovima koji će nuditi različita račvanja. S obzirom na čitateljev odgovor poema će se rasplitati u različitim smjerovima. Nakon pročitane poeme pročitana verzija se sprema i čitanje može početi iznova kako bi se otkrili novi stihovi. Na taj način forma komentira našu interakciju s poetskim djelom, pozivajući na ponovna iščitavanja, kao i na ponovna promišljanja teksta s drugim predispozicijama koje je u čitatelja unijelo iskustvo ili drugačije emotivno stanje.

Marija Dejanović rođena je 1992. u Prijedoru. Odrasla je u Sisku, a živi i radi u Zagrebu i Larissi u Grčkoj. Završila je studij komparativne književnosti i pedagogije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivala je pjesme, eseje i književne kritike u raznim časopisima, zbornicima i na internetskim portalima u Hrvatskoj i inozemstvu. Trojezični izbori iz njezine poezije objavljeni su u Grčkoj i u Njemačkoj, pojedine pjesme su joj prevođene na dvadesetak svjetskih jezika. Zamjenica je direktora Thessalian Poetry Festivala (Πανθεσσαλικό Φεστιβάλ Ποίησης) i članica uredništva časopisa Tema i Libartes. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja: nagrade Milo Bošković (2021), DiBiase Poetry Award (2021.), Castello di Duino (2022.), nagrade Marin Držić Ministarstva kulture RH (2020.), nagrade Goran za mlade pjesnike (2018.), Kvirinove nagrade za mlade pjesnike i nagrade Zdravko Pucak. Objavila je knjige poezije: Etika kruha i konja  (2018.), Središnji god (2018.), Dobrota razdvaja dan i noć (2021.).

[1] Poema je „naziv za veću pjesmu ili spjev lirsko-epskoga karaktera. Kompozicija poeme temelji se na razvijanju fabule, a neki se njezini elementi povezuju asocijativno. Za razliku od epa, poema je usmjerena na jedan pojedinačni događaj, likovi su psihološki naglašeniji, a autorovo stajalište i glas istaknutiji“ (Hrvatska enciklopedija).